Bosna i Hercegovina 1

Bosna i Hercegovina je u svom hiljadugodišnjem državno- pravnom razvitku prolazila kroz različite oblike organizovanja vlasti i različite pravne sisteme. Od prvog pomena u historijskim izvorima polovinom X do sredine XII stoljeća Bosna je stekla visok stepen samostalnosti što potvrđuje pisanje bizantskog pisca Ivana Kinama iz tog vremena da „Bosna nije podložna… nego je sama za se; narod koji svojim zasebnim životom živi i sobom upravlja‟. Vremenom se Bosna širila i stepen njene samostalnosti je rastao da bi za vrijeme vladavine Tvrtka I Kotromanića (1353-1391) iz nekad male banovine prerasla u značajnu kraljevinu. To je doba svestranog napretka srednjovjekovne bosanske države. Ovaj razvoj prekinut je upadom osmanske vojske 1463. godine kada su zauzeti njeni utvrđeni gradovi i ubijen posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević. I pored toga, formiranjem bosanskog sandžaka, a 1580. godine i pašaluka, ovaj  prostor je zadržao svoju teritorijalnu cjelovitost i druge specifičnosti u odnosu  na ostale dijelove Osmanskog carstva. Poslije Berlinskog kongresa 1878.godine Bosna i Hercegovina je ušla u sastav Austro- Ugarske monarhije u kojoj je sve do 1918.godine zadržala poseban državno-pravni status. Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Habsburške monarhije vlast u Bosni i Hercegovini preuzelo je Narodno vijeće, koje je 3. novembra 1918. godine imenovalo Narodnu vladu. Bosna i Hercegovina je postala dio Države Slovenaca, Hrvata, i Srba, a od 1. decembra se našla u državnoj zajednici južnoslovenskih naroda – Kraljevini Jugoslaviji u kojoj je njena teritorija podijeljena. Prvi put 1929., a drugi  sporazumom Cvetković – Maček 1939, godine. Na Bosnu i Hercegovinu se sve više počelo gledati kao na prostor za širenje velikodržavnih ideja njenih susjeda. U toj atmosferi je došao i Drugi svjetski rat u kojem je Bosna i Hercegovina postala predmet raznih vojno – političkih ciljeva. Okupacionom podjelom Jugoslavije Bosna i Hercegovina  je pripojena kvislinškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Vlast okupatora i njihovih saradnika, ustaša i četnika, sprovodila se uz sve mehanizme fašističke politike, gdje je osnivanje koncentracionih logora bilo jedan od najsvirepijih. U teškim i uz to komplikovanim uslovima nacionalne i vjerske podvojenosti otpočela je borba protiv fašizma, koja je u svojim redovima okupila sve narode Bosne i Hercegovine. Odlukom CKKPJ od 4. jula i PKKPJ za BiH od 13. jula 1941. godine počeo je ustanak u Bosni i Hercegovini 27. jula, kao sastavni dio opšteg ustanka naroda Jugoslavije.

Podjela Bosne i Hecegovine od strane okupatora Bečkim dogovorom 21. aprila 1941. između ministara spoljnih poslova Njemačke i Italije, Bosna i Hercegovina je ušla u sastav Nezavisne Države Hrvatske. Demarkacionom linijom, koja je išla pravcem Bosanski Novi – Sanski Most – Mrkonjić Grad – Donji Vakuf – južno od Sarajeva – Ustiprača – do Rudog, Bosna i Hercegovina je podijeljena na njemačku i italijansku zonu.

Seoski NOO Fakovići, srez Srebrenica, izabran 1941. Narodna vlast uspostavljena na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine razvijala je svoju djelatnost u organizaciji snabdjevanja vojske i stanovništva, održavanju reda i rada u pozadini, jačanju jedinstva narodnih slojeva i drugo.

Borci Drvarskog NOP odreda, novembar 1941. Prve oružane akcije izvedene su 27. jula u i oko Drvara da bi se u avgustu proširile u Bosanskoj Krajini, većem dijelu istočne Bosne i istočnoj Hercegovini. U jesen ustanak je zahvatio i područje srednje Bosne.

Konferencija na kojoj je izabran seoski NOO Bukvik (Brčko) 1941. Slobodna partizanska teritorija predstavljala je značajnu materijalnu i masovnu bazu koja je omogućavala jačanje i dalji razvitak NOP-a i ostvarivanje njegovih najširih programskih ciljeva.

Pored drugih aktivnosti, NOO su osnivali i kuhinje, što se vidi iz ove odluke NOO Majkić Japra iz 1942.

Dio prve Krajiške brigade prilikom formiranja 21.maja 1942. u Lamovitoj kod Prijedora. Krajem 1942. velika slobodna teritorija, nazvana „Bihaćka republika‟, bila je po površini veća od Švajcarske. Na njoj se odvijao raznovrstan stvaralački rad koji je omogućio da NOP u to vrijeme dostigne visok stepen svog razvoja, na osnovu kojeg je u znatnoj mjeri već…

Analfabetski tečaj 1942. U nedostatku redovne škole zajedno uče pismenost žene i djeca.

Narodni zbor u Suvaji kod Bosanskog Petrovca prilikom izbora NOO 25.oktobra 1942. Na govornici je i dr Ivan Ribar.

Opštinski NOO Potkalinje o urednom snabdijevanju hranom i ćebadima partizanske bolnice u Majkić Japri, 25.oktobar 1942.